Renesansa - Optika i valovi

Područje je optike relativno zapostavljeno tijekom renesanse. Tek se u 16. st. njome bave talijanski učenjaci Francesco Maurolyco (1494. – 1575.) i Giambattista della Porta (1538. – 1615.). Maurolyco je 1613. godine izdao dva rada iz optike, no kako su Keplerovi radovi iz optike bili objavljeni prije, njegov je doprinos optici ostao manje zapažen. Ipak, Maurolyco je prvi dokazao da svjetlosna zraka, poslije loma na planparalelnoj ploči, ostaje paralelna s upadnom zrakom i objasnio mane vida kratkovidnost i dalekovidnost. Također, prvi je opisao sedam duginih boja (dotadašnje je mišljenje bilo da duga sadrži tri boje), a danas se smatra pionirom u istraživanju loma svjetlosti u prizmi.

Della Porta eksperimentira s lećama i zrcalima. Uočio je položaj i osobine žarišta sfernog zrcala i nazvao ga je „točka u kojoj se okreće slika“. Lećama i tamnom komorom eksperimentira 1558. godine te objašnjava analogiju oka i tamne komore. Smatra, međutim, da slika predmeta nastaje na očnoj leći kao na zastoru. U djelu iz 1593. godine raspravlja o lomu svjetlosti i svojim rezultatima proučavanja leća. Autor je prvih crteža zraka specifičnih za leću.

Talijan Giambattista Benedetti (1530. – 1590.), porijeklom iz Venecije, proučavao je konsonantnost zvuka. Razlog je za konsonanciju pronašao u pravilnom izmjenjivanju perioda dugih i kratkih valova vibracija.