VOĐE
Martin Luther King, Jr.
Martin Luther King, Jr. rođen je petnaestog siječnja 1929. u Atlanti u državi Georgija. 1948. diplomirao je sociologiju na Morehouseu i upisao se u sjemenište Crozer u gradu Chester u Pennsylvaniji gdje je diplomirao 1951.
1953. postao je pastor u baptističkoj crkvi na aveniji Dexter u Montgomeryu u Alabami. Kada je 1955. Rosa Parks uhićena zbog nepokoravanja zakonima segregacije E.D. Nixon, vođa montgomerijskog ogranka NAACP i King organizirali su bojkot autobusa u Montgomeryu.
1957. osnovao je Southern Christian Leadership Conference kako bi zadobio moralni autoritet i organizacijsku moć crnačkih crkava s namjerom provođenja nenasilnih prosvjeda u službi reforme građanskih prava.
King je bio iznimno predan sljedbenik filozofije nenasilnog građanskog neposluha. Vjerovao je da će organizirani nenasilni prosvjedi protiv segregacije na Jugu dovesti dok velike medijske pozornosti prema pokretu za građanska prava i njegovoj borbi za desegregaciju. Organizirao je i predvodio marševe za prava crnaca na glasanje, desegregaciju, prava radnika i druga osnovna građanska prava koja su naposlijetku postala dijelom zakona SAD Zakonom o građanskim pravima iz 1964. i Zakonom o pravu glasa iz 1965.
1963. King je s Royem Wilkinsom iz NAACP, Whitneyem Youngom, Jr. iz organizacije Urban League, A. Philip Randolphm iz organizacije Brotherhood of Sleeping Car Porters, John Lewisom iz organizacije SNCC i James Farmerom iz organizacije Congress of Racial Equality organizirao Marš na Washington za zaposlenje i oslobođenje. U Washingtonu je pred spomenikom predsjedniku Lincolnu održao svoj poznati “I Have a Dream” pred više od 250 000 prosvjednika.
Četrnaestog listopada 1964. King je postao najmlađi dobitnik Nobelove nagrade za mir koja mu je dodijeljena za predvođenje nenasilnog otpora rasnim predrasudama u SAD.
Četvrtog travnja 1968. King je otišao u Memphis u Tennesseeju kako bi govorio na skupu. Slijedećeg ga je dana na balkonu njegove motelske sobe ubio James Earl Ray. To je ubojstvo prozročlo val nereda u preko šezdeset gradova diljem SAD.
Pet dana kasnije predsjednik Lyndon B. Johnson proglasio je nacionalni dan žalosti za ubijenim vođom pokreta za građanska prava. Preko 300 000 ljudi prisustvovalo je sprovodu. Prema Kingovom zahtjevu njegova dobra prijateljica Mahalia Jackson otpjevala je na sprovodu njegovu omiljenu crkvenu pjesmu "Take My Hand, Precious Lord".
Malcolm X
Malcolm X rođen je kao Malcolm Little devetnaestog svibnja 1925. kao četvrto dijete u drugom braku njegova oca.
Njegov otac Earl Little bio je propovjednik koji je na vlastitoj koži osjetio rasizam: trojicu braće ubili su mu bijelci a ujaka su mu linčovali. Malcolmova majka Louise začeta je kada je njenu majku silovao bijelac.
Nakon smrti njegova oca Malcolmova je majka doživjela slom živaca i 1938. zakonski je proglašena ludom i zatvorena u umobolnicu. Nakon niza posvojenja i kratkog vremena provedenog u pritvoru Malcolm je završio u Bostonu gdje je živio kod svoje starije polusestre Elle Little Collins.
Ubrzo je napustio Boston i preselio se u New York. Tamo je radio kao čistač cipela u noćnom klubu Lindy Hop i upleo se u harlemski krug dilanja droge, kockanja i reketašenja.
Tokom liječničkog pregleda za novačenje tokom Drugog svjetskog rata proglašen je “umno nesposobnim za vojnu službu” : kako bi izbjegao novačenje rekao je liječniku da jedva čeka organizirati crne vojnike i počne ubijati bijelce.
1946. optužen je za krađu i provalu i osuđen na osam do deset godina zatvora u državnom zatvoru u Massachusettsu. Dok je bio u zatvoru došao je u kontakt s Nacijom Islama i preobratio se na Islam.
1952. pomilovan je i otišao je u Chicago kako bi upoznao Eliju Muhammada, vođu Nacije Islama. Promijenio je prezime u “X” kako bi simbolizirao odbacivanje “robovskih imena” i nedostatak naslijeđenog afričkog imena koje bi ga zamijenilo ali također i oznaku koju su mnogi robovi imali na rukama kao simbol ropstva.
1954. Malcolm X izabran je za vođu džamije #7 na aveniji Lenox u Harlemu. Broj vjernika se naglo povećao nakon njegova dolaska.
Malcolm X bio je pun energije; također je bio vrsan javni govornik i donio je Naciji Islama priznanje širom nacije. Postao je poznat u medijima, naročito na radiju i televiziji nakon što su se diljem SAD-a a kasnije i svijeta počeli emitirati njegovi govori i citati, što ga je učinilo drugim najutjecajnijim vođom pokreta nakon Elije Muhammada. Ta mu je slava također donijela i zamjeranje od strane drugih članova Nacije Islama.
Pripisuje mu se povećanje broja članova NI: kada je on postao član bilo je svega 500 članova ali taj se broj do 1963. povećao na 30 000. Malcolm je nadahnuo boksača Cassiusa Claya na pristupanje NI i promjenu imena u Muhammad Ali.
1964. napustio je NI i preobratio se na ortodoksni islam i pošao na hadž. Također je odbacio mnoga učenja NI, tvrdeći kako rasizam nije samo borba “bijelaca protiv crnaca” već kako svaka rasa na svakom kontinentu trpi neki oblik rasizma.
Zbog napetosti između njega i NI, Malcolmov je život bio u opasnosti. Nekoliko članova NI priznalo mu je kako im je bilo zapovijeđeno da ga ubiju. Kuća mu je spaljena 1965.
21. veljače 1965. tokom govora u plesnoj dvorani Audubon na Manhattanu trojica muškaraca ispalili su višestruke hice u Malcoma iz pištolja i sačmarica i Malcom X proglašen je mrtvim pri dolasku u bolnicu. Njegovom je prosvjedu prisustvovalo preko petnaest tisuća ljudi a njegovi prijatelji su ga sami pokopali. |