POČECI

Esther Peterson, upraviteljica Odjela za žene ministarstva rada godine 1961. smatrala je da je dužnost vlade preuzeti aktivnu ulogu u bavljenju problemom diskriminacije prema ženama. Vođen njenim ohrabrivanjem predsjednik Kennedy uspostavio je prvu predsjedničku Komisiju za položaj žena, imenujući Eleanor Roosevelt njenom predsjednicom. Izvještaj koji je ta komisija predala 1963. dokumentirao je diskriminaciju prema ženama u gotovo svakom aspektu života Amerike: diskriminacija pri zapošljavanju, pravna nejednakost i neadovoljna potpora zaposlenim ženama.

1963. Betty Friedan objavila je The Feminine Mystique, kritiku načina života srednje klase u kojem je žena mogla biti jedino supruga i majka. Friedan je poticala čitateljice na traženje novih uloga i odgovornosti i pronalaženje vlastitih osobnih i profesionalnih identiteta i da ne dopuste da ih definira društvo u kojem dominiraju muškarci.

Dva krila pokreta

Tokom debate o Aktu o građanskim pravima iz 1964. protivnici akta nadali su se sabotirati te zakonske mjere tako što su predložili amandman koji bi zabranjivao diskriminaciju na osnovi spola, rase, vjere i nacionalnosti. Amandman i akt su izglasani i Komisija za jednakost prava pri zapošljavanju (Equal Employment Opportunity Commission-EEOC) je osnovana kako bi istražila sve prijave diskriminacije. Tokom prvih pet godina postojanja komisija je zaprimila pedeset tisuća prijave spolne diskriminacije ali rijetko je koju istražila.

Kada je EEOC ignorirao prijave na osnovi spola dvadesetiosam zaposlenih žena, uključujući Betty Friedan osnovalo je Nacionalnu organizaciju žena (National Organization for Women-NOW) kako bi “poduzele mjere kako bi se Amerikanke uvele u punopravno sudjelovanje u američkom društvu.” Uskoro je osnovan velik broj drugih organizacija s velikim članstvom koje su se bavile potrebama pojedinih grupa žena, uključujući Crnkinje, Latino-Amerikanke, Azijatkinje, lezbijke, žene na socijalnoj pomoći, vlasnice obrta, političarke u usponu i trgovkinje i poslovne žene svih vrsta.

U međuvremenu se razvilo i drugo krilo feminizma. Tisuće mladih žena na sveučilišnim kampusima imale su aktivnu ulogu u proturatnim pokretima i pokretima za građanska prava. Vrlo brzo su počele organizirati vlastite grupe za borbu za prava žena kako bi se bavile pitanjima svoje uloge i statusa unutar tih progresivnih pokreta i unutar samog društva. Male grupe čiji je cilj bio “podizanje razine svijesti” nastajale su sve brže. Žene su se u tim grupama sastajale kako bi raspravljale o nepravdi “seksizma”, kako bi se borile za prava žena i kako bi započele feminističke projekte poput zdravstvenih centara ili centara za pomoć žrtvama silovanja. Prosvjednice na izboru za Miss Amerike u Atlantic Cityu odbacile su svoje grudnjake što je navelo medije da događaj prozovu “spaljivanjem grudnjaka”.

Dok se NOW usredotočio na pravne promjene, pokret za ženska prava tražio je hitnu revolucionarnu transformaciju. Dva su krila ponekad udruživala snage, kao primjerice u Štrajku žena za jednakost u kolovozu 1970. Paradama i marševima žene su slavile pedesetu godišnjicu osnivanja pokreta sufražetkinja i vršile su pritisak za rješavanje novih problema-jednakosti pri zapošljavanju, amandman o jednakosti prava i liberalnije zakone o pobačaju.