Srednji vijek - Elektricitet i magnetizam

U srednjem vijeku zanimanje za elektricitet opada, ali raste zanimanje za magnetizam što dokazuje i izum i uporaba kompasa. Iako su još drevni narodi poznavali svojstva magneta, tek u srednjem vijeku dolazi do nekih važnijih otkrića. Zapisi kineskoga učenjaka Shen Kuoa (1031. – 1095.) najstariji su zapisi o kompasu s magnetskom iglom. Također se smatra da on u navigaciji uvodi koncept Sjevernoga pola, točke na Zemlji prema kojoj se uvijek usmjerava magnetska igla.

U Europi je 1187. godine upotrebu kompasa u navigaciji prvi opisao Alexander Neckham. Prvi su kompasi imali željeznu iglu koja se magnetizirala prirodnim magnetom. Igla se pričvrstila na komadić drveta i stavljala na površinu vode.Upotreba kompasa dovela je do opisa magnetskih svojstava Zemlje i djelovanja magneta. Petrus Peregrinus (pravim imenom Pierre Maricourt) 1269. g. u svom djelu Epistola de magnete daje opsežnu raspravu o magnetima. Uvodi pojam magnetski pol i zamjećuje da se raznoimeni polovi privlače, a istoimeni odbijaju. Ustanovio je da magnetski monopol ne postoji, odnosno ako se magnet prereže na dva dijela (pokus Petrusa Peregrinusa), svaki dio ima svoj „južni“ i „sjeverni“ pol. Opisao je ponašanje magneta smještenoga na daščicu koja je plutala na vodi i uređaje koji rade pomoću magneta. Prikazuje dijagrame u kojima tvrdi da je uz pomoć magneta moguće postići tzv. perpetuum mobile.