Stari vijek - Toplina

Čovjek je od svojih početaka toplinu povezivao s vatrom i shvaćao da ona dolazi od nje. Toplina se u egipatskim mitovima stvaranja spominje već u 4. tis. pr. n. e. Grčki filozof Heraklit (500. g. pr. n. e.) naučava promjenljivost prirode izrekom «Sve teče.» i drži da u prirodi postoje tri glavna elementa: vatra, zemlja i voda. Vatru smatra središnjim elementom koji kontrolira i oblikuje preostala dva. Postulira ideju svemira u stanju stalne promjene, uzrokovane transformacijama vatre kao glavnoga elementa.

Otac medicine Hipokrat (460. g. pr. n. e.) smatra je da je toplina «količina» koja pokreće organizam, a potječe iz «unutrašnje vatre».

Prema nekim izvorima, već je Arhimed došao na pomisao da iskoristi «napetost» vrućih para, odnosno da pomoću snage pare izbaci zrno iz topa.

Heron u 2. st. pr. n. e. prvi upotrebljava paru za pogon konstruirajući parnu napravu koju zovemo Heronova kugla ili eolipil. Naime, Heron je grijao šuplju kuglu s vodom dok voda nije proključala. Para je izlazila kroz dvije cijevi savinute u suprotnim smjerovima i tako uzrokovala okretanje kugle. Konstruirao je i štrcaljku – Heronovu bocu. Prema legendi, Heron je korsteći tlak pare otvorio vrata hrama na opće čuđenje i zaprepaštenje prisutnih.