19. stoljeće - Optika
Na 19. stoljeće danas gledamo kao i na vrijeme rođenja spektroskopije, koja započinje opažanjem Sunca. Godine 1802. William Hyde Wollaston (1766. – 1828.) opaža u spektru Sunca 7 tamnih crta; 1840. godine John Frederick William Herschel (1792. – 1871.) opaža tamne crte u infracrvenom, a 1843. godine Alexandre-Edmond Becquerel (1820. – 1891.), otac nobelovca Henrija Bequerela, i u ultraljubičastom području spektra.  Spektroskop je 1814. godine otkrio njemački fizičar Joseph von Fraunhofer (1787. – 1826.), i iste je godine u visokorazlučenom spektru Sunca otkrio 574 tamne linije, nazvane Fraunhoferovim linijama, te im odredio valne duljine. Usavršio je difrakcijsku rešetku koju je krajem 18. stoljeća otkrio američki astronom David Rittenhose.
Njemački znanstvenici Gustav Robert Kirchhoff (1824. –1 887.) i Robert Wilhelm Eberhard Bunsen (1811. – 1899.) pioniri su spektralne analize. Godine 1859. konstruirali su prvi spektroskop s 4 prizme, a 1861. godine su tom metodom otkrili rubidij i cezij. Njihovi su pokusi pridonijeli razumijevanju porijekla Fraunhoferovih apsorpcijskih linija u Sunčevu spektru i njihovoj povezanosti s kemijskim elementima. Kirchoff je znamenit i po svojim zakonima strujnoga kruga i termičke emisije, otac je pojma „zračenje crnoga tijela“, a Bunsen je značajano pridonio razvoju kemije.
Nakon Kirchhoffova i Bunsenova otkrića spektralne analize Kirchhoffov se prijatelj bankar našalio: „Kakva korist od toga što smo saznali da na Suncu ima zlata ako ga otamo ne možemo dobiti.“
Nakon što je 1862. g. Kirchhoff kao nagradu za objašnjenje Sunčeva spektra dobio Rumfordovu zlatnu medalju odgovara prijatelju: „Ipak sam uspio dobiti zlato od Sunca!“ |
Austrijski je fizičar Christian Doppler (1803. – 1853.) objavio 1842. godine poznato djelo O obojenoj svjetlosti dvostrukih i nekih drugih zvijezda (Über das farbige Licht der Doppelsterne und einiger anderer Gestirne des Himmels)u kojem je opisao pojavu promjenu frekvencije valova pri relativnom kretanju izvora i motritelja, koju poznajemo kao Dopplerov efekt.
Još jedan je velikan rođen u Austriji, fizičar i filozof Ernst Mach (1838. – 1916.). U ranijim se radovima bavio Dopplerovim efektom u optici i akustici, zatim interferencijom, difrakcijom, polarizacijom i refrakcijom svjetlosti.
Sredinom 19. stoljeća njemački fizičar Karl Hermann Knoblauch (1820. – 1895.) proučava interferenciju, ogib i polarizaciju toplinskih zraka i eksperimentalno zaključuje da toplinske zrake imaju veću valnu duljinu od svjetlosnih. Tako se spoznalo da je vidljivi dio spektra samo jedno spektralno područje.
|
