logo
  Sadržaj Pojmovnik Ostalo Vremenska crta Kontakt Mapa Upute  
Uvod
Stari vijek
Srednji vijek
Renesansa
Novi vijek
19. stoljeće
Uvod
Mehanika i opća fizika
Optika
Elektricitet i magnetizam
Toplina i statistička fizika
Kviz
20./21. stoljeće
Literatura i linkovi
Predstavljanje
naslovna --> sadržaj --> 19. stoljeće --> optika i valovi

19. stoljeće - Optika

Tijekom se 19. st. počinje razvijati valni koncept prirode svjetlosti koji postupno prevladava nad korpuskularnom teorijom svjetlosti prihvaćenom u 18. st.

Engleskoga fizičara, liječnika, astronoma, erudita i svestranoga istraživača Thomasa Younga (1773. – 1829.) smatramo utemeljiteljem fizikalne optike. Njegova su postignuća značajno utjecala na modernu znanost, posebno na razvoj valne teorije svjetlosti, koju je uveo u djelu Skice i ekperimenti u vezi sa zvukom i svjetlošću. Young je pretpostavio da su valovi svjetlosti tranverzalni i razjasnio je interferenciju svjetlosti. Bavio se istraživanjem vida te je objasnio akomodaciju oka i astigmatizam, pa ga smatramo i utemeljiteljem fiziološke optike. Pridonio je teoriji boja postavivši hipotezu o percepciji boja koja ovisi o tri vrste živčanih vlakana u mrežnici koja reagiraju na crvenu, zelenu i ljubičastu svjetlost. Teoriju je kasnije razvio Hermann von Helmholtz (Young – Helmholtzova teorija), a eksperimentalno je dokazana 1959. godine.

Huygensovu teoriju svjetlosti preispituje i predstavlja u analitičkom obliku francuski inženjer, matematičar i fizičar Etienne-Louis Malus (1775. – 1812.). On 1809. godine objavljuje otkriće polarizacije refleksijom, a 1810. godine i teoriju dvoloma svjetlosti na kristalima. Malus je otkrio i uvjet pod kojim dolazi do polarizacije refleksijom, no zakonitost je u potpunosti, nešto kasnije, formulirao David Brewster. Malusov zakon opisuje ovisnost intenziteta polarizirane svjetlosti o kutu koji zatvaraju polarizator i analizator. Sir David Brewster (1781. – 1868.) škotski znanstvenik, izumitelj i pisac, posvetio se izučavanju optike i dao joj najveće doprinose u opisu polarizacije refleksijom i refrakcijom, otkriću polarizirane strukture inducirane toplinom i tlakom, otkriću dvoosnih kristala te otkrivanju veze između optičkih struktura i kristala.

Augustin Jean FresnelAugustin Jean Fresnel (1788. – 1827.) francuski je fizičar poznat po svojim teorijskim i eksperimentalnim istraživanjima prirode svjetlosti. Proučavao je ogib, interferenciju, polarizaciju i aberaciju svjetlosti. Fresnel je prvi 1821. godine matematičkim metodama dokazao Youngovu pretpostavku da je svjetlost transverzalni val i objasnio polarizaciju uz tu pretpostavku. Konstruirao je brojne optičke uređaje kao npr. Fresnelove leće, Fresnelov romb, a najpoznatija su tzv. Fresnelova zrcala koja omogućavaju postizanje interferencije svjetlosti bez ogiba na otvoru.

Astronomija je sretna znanost.
Nema potrebe za ukrašavanjem.

François Arago

Plejadi znamenitih francuskih znanstvenika, zagovornika valne teorije svjetlosti u 19. st., pripada i François Jean Dominique Arago (1786. – 1853.), matematičar, fizičar, astronom i političar. Bavio se mnogim područjima fizike (termodinamikom, akustikom, magnetizmom) i bio slavan kao vrstan popularizator i predavač astronomije. Blizak prijatelj Fresnela, podržavao je njegove teorije o svjetlosti i zajedno s njim obavljao optičke pokuse. Arago je izumitelj polariskopa i polarizacijskoga filtra. Ključni pokus koji je 1838. godine podupro valnu teoriju o prirodi svjetlosti, onaj o izravnom mjerenju brzine svjetlosti u različitim sredstvima koji su ostvarili Hippolyte Fizeau i Léon Foucault, sugerirao je upravo Arago.
           
Armand Hippolyte Louis Fizeau (1819. – 1896.) zarana se počeo baviti optikom. Istražuje intereferenciju svjetlosti i 1848. predviđa crveni pomak elektromagnetnih valova čime je uključen u otkriće Dopplerova efekta. Godine 1849. objavljuje prve rezultate svoje metode određivanja brzine svjetlosti tzv. Fizeau – Foucault-uređajem. Jean Bernard Léon Foucault (1819. – 1868.) skupa s Fizeauom poduzima niz istraživanja o intenzitetu Sunčeve svjetlosti, interferenciji infracrvenoga zračenja i kromatskoj polarizaciji. Godine 1850. koristi Fizeau – Foucaultov uređaj za određivanje brzine svjetlosti u poznatom Foucault – Fizeauovu pokusu. Foucaultu dugujemo izum polarizatora, koji zovemo njegovim imenom, i metodu procjene kvalitete teleskopa reflektora tzv. „Foucaultov test“.

Foucault je znamenit i po pokusu s tzv. Foucaultovim njihalom kojim je 1851. godine dao eksperimentalni dokaz Zemljine vrtnje.

strelica_lijevo strelica_desno
optika i valovi starog vijeka
optika i valovi srednjeg vijeka
optika i valovi renesanse
optika i valovi novog vijeka
 
  Sadržaj Pojmovnik Ostalo Vremenska crta Kontakt Mapa Upute