Novi vijek - Struktura tvari

Znameniti dubrovčanin Josip Ruđer Bošković (1711. – 1787.) uz radove iz matematike, astronomije, optike i geodezije razvoju cjelokupne znanosti posebno doprinosi svojom teorijom atoma, koju objavljuje u djelu Teorija prirodne filozofije svedena na jedan zakon sila što u prirodi postoje Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium) objavljenom u Beču 1758. godine. Bošković zastupa stav da je sve materija i kretanje, a građa tvari diskretna. Osnovne građevne čestice tvari (atomi) su neprotežne i nedjeljive točke u prostoru. Atom smatra središnjom točkom oko koje se šire oblaci privlačno-odbojnih sila tzv. Boškovićevo polje. Udaljenost među atomima određuje, prema Boškoviću, silu kojom će međudjelovati. Ta je sila na malim udaljenostima odbojna, zatim nekoliko puta prelazi iz odbojne u privlačnu, da bi na vrlo velikim udaljenostima bila privlačna u skladu s Newtonovim zakonom gravitacije. Bošković je utjecao na razvoj koncepta atoma i koncepta polja, pa njegova razmišljanja i zaključke mnogi kasnije citiraju. U 19. je stoljeću Boškovićev zakon sila utjecao na Michaela Faradaya, koji u fiziku uvodi pojam polja, a Bohrov model atoma mnogi smatraju izravnim potomkom Boškovićeva modela atoma.