Novi vijek - Mehanika i astronomija

Talijanski fizičar, matematičar i astronom Galileo Galilei (1564. – 1642.) često se naziva „ocem fizike“. To je čovjek koji je prvi uveo eksperimentalnu metodu, pokus ustanovio metodom znanstvenoga istraživanja i započeo matematičko formuliranje fizikalnih zakona, pa se zato smatra osnivačem klasične fizike i mehanike. Galileijev „slučaj“ suđenja s inkvizicijom primjer je povijesno najpoznatijega sukoba znanosti i vjere, čiji odjeci traju i do današnjega vremena.

Galilei je u Pisi studirao medicinu, a zatim matematiku i filozofiju. Već je kao student izučavao izokroničnost njihala promatrajući njihanje svijećnjaka u katedrali u Pisi. Ondje 1586. godine piše i rad o hidrostatičkoj vagi za određivanje gustoća krutina te izvodi pokuse kojima pobija učenje peripatetičara o slobodnom padu. Bacajući s kosoga tornja u Pisi dvije kugle jednakih obujama, a različitih masa, demonstrirao je Aristotelovim pristašama da teža tijela ne padaju brže; razliku je brzina padanja za tijela različitih oblika objasnio različitim otporom zraka.

Godine 1610. Galilei prelazi na Sveučilište u Padovi gdje se bavi problemima mehanike i gdje započinje njegovo zanimanje za Kopernikovo djelo. Iste je godine, čuvši za otkriće nizozemskih optičara, izradio svoj teleskop s uvećanjem od 30 puta i postao prvi čovjek koji je teleskop uperio u nebo. Ovaj je svestrani znanstvenik otkrio planine na Mjesecu, dnevnu i mjesečnu libraciju Mjeseca, Venerine faze, Sunčeve pjege, rotaciju Sunca, četiri Jupiterova satelita koja danas zovemo Galileijanskim satelitima te ustanovio da se Mliječna staza sastoji od velikoga mnoštva zvijezda. Rezultate je objavio u knjizi Zvjezdani glasnik.

Nakon višemjesečnih usklađivanja s crkvenim cenzorima u Rimu i Firenci 1632. godine je objavljena glasovita Galileijeva knjiga Razgovor o dva sustava svijeta, Ptolomejevom i Kopernikovom (Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo, tolemaico e copernicano), poznata kao Dialogo. Djelo je napisano u vidu razgovora Venecijanaca Sagreda i Simplicia s Firentincem Salviatijem. Salviati i Sagredo zastupaju Galileijeve stavove, a Simplicio je predstavnik peripatetičara. Inkvizicija je tražila da se u predgovoru knjige napomene kako je Kopernikovo učenje tek pretpostavka.

Zbog priklanjanja Kopernikovu učenju iskazanom u Dijalogu inkvizicija 1633. godine Galileija pozva u Rim. U travnju iste godine započinje saslušanje, a u lipnju i suđenje već starom i onemoćalom Galileiju. U sudskom je procesu traženo da se odrekne svoga učenja, na što je on i pristao bojeći se sudbine koja je snašla Giordana Bruna na Campu dei Fiori.

Galilei je osuđen na konfinaciju, kućni pritvor u svojoj kući u Firenzi, gdje je nastavio s radom i završio svoje veliko djelo u kojem je objasnio zakone fizike i mehanike Rasprave i matematički dokazi o dvjema novim znanostima (Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze attenenti alla meccanica), objavljeno 1638. godine. Tijekom konfinacije slobodno je pisao i vodio društveni život, a objavljivanje rada nije imalo nikakve posljedice po Galileijev status niti je dovelo do ponovnoga procesa. Neka njegova djela su se našla na vatikanskom 'popisu zabranjenih knjiga' (Index librorum prohibitorum).

Iako se odrekao svih tvrdnji o heliocentričnom sustavu, pripisuje mu se legendarna izjava „Eppur si muove.“ („Ipak se kreće.“), no nema dokaza da je to ikad izgovorio.