Stari vijek - Elektricitet i magnetizam
Najstarija od svih stvari je Bog, jer on se nije rodio.
Najljepša je stvar svijet, jer je djelo Božje.
Najveći je prostor, jer on obuhvaća sve stvari.
Najbrži je um, jer on trči svuda.
Najsilnija je nužda, jer ona vlada svima.
Najmudrije je vrijeme, jer ono pronalazi sve.
Tales |
|
U 7. st. pr. n. e. Tales iz Mileta je primijetio da nakon trljanja jantar privlači lake predmete poput suhoga lišća ili kose. Jantar su Grci nazivali elektron, pa je otuda izveden pojam elektriciteta. Istraživanje se prirode elektriciteta nastavilo tek nakon tisuću godina.
 Iz razdoblja oko početka nove ere datiraju predmeti nađeni u Mezopotamiji nazvani bagdadskim baterijama. Radi se o zemljanim ćupovima unutar kojih su nađene bakrene folije omotane oko željeznih šipki. Nagađa se da su to prve galvanske baterije, jer bi se dodavanjem elektrolita u ćupove, kao što je npr. limunska kiselina ili ocat, mogla stvoriti razlika električnoga potencijala između željeza i bakra. To su hipoteze koje spekuliraju s mogućnošću postojanja kemijskih izvora električne struje prije 2000 godina, mnogo stoljeća prije Voltina izuma.
Drevnih su narodi opazili još jednu pojavu – magnetizam. Prema jednoj od legendi, na otoku Kreti je živio pastri Magnes. Dok je jednoga dana prolazio planinom Idom obuven u sandale s željeznim čavlima, osjetio je privlačnu silu k tlu i primijetio «stijenu» koja privlači čavle njegove obuće. Tales je djelovanje magneta pokušao pripisati mističnim silama, odnosno idejom da magnet ima "dušu" koja privlači željezo. Tales je također primijetio da magnet djeluje na daljinu, a ne samo dodirom. Sokrat je opazio da se moć magneta prenosi i na nemagnetično željezo. Demokrit nudi i objašnjenje magnetskih pojava; tvrdi da su atomi magnetske rude istovrsni s atomima željeza pa ih zato privlače.
U civilizacijama se dalekoga Istoka, u drevnoj Kini, u 4. st. pr. n. e. spominje «kamen koji privlači željezo». Također se u 1. st. n. e. spominje ruda koja privlači magnetsku iglu.
|
|
|
